Svi znamo što je izdaja jer smo je doživjeli mnogo puta. Obično, kada govore o izdaji prijatelja, kolega, rođaka, postaje bolno, uvredljivo, općenito, nalet emocija. Što se tiče izdaje samog sebe, čini se da to nije nešto strašno. I općenito, to se događa tiho i neprimjetno, ali posljedice tada mogu biti vrlo bolne.
Zamisliti. Vaše tijelo traži liječenje, njegu, odmor, ali vi mu to ne date. Uvijek imate nešto važnije za obaviti. Pa zašto se onda čudite kada nešto prestane raditi?
Ili svoje osjećaje. One vam signaliziraju da se s određenom osobom ne osjećate dobro, da morate promijeniti život, da se morate pokrenuti u drugom smjeru. I opet sve ignoriraš, jer “treba”, “mora”, “tako je u redu”. Jednom ćete shvatiti da ste morali poslušati sebe, ali bit će prekasno.
Ovo je samoizdaja. Stalno se slamamo nekakvim stavovima, strahovima, zabranama. Bojimo se da ne budemo neshvaćeni, bojimo se samoće, bojimo se da ćemo biti osuđivani, bojimo se nekoga iznervirati ili čak zatrovati život. Bojimo se izdati druge, ali se ne bojimo sebe. Da, izdaja može biti čak iu tome što sebe gradimo od onoga što nismo, negirajući time svoju bit. Više volimo biti savršeni nego živi.
I tako je svaki dan, ne slušamo sebe, ne čujemo svoje potrebe i želje, kao rezultat toga, doživljavamo nezadovoljstvo vlastitim životom, samim sobom.
Zašto drugi odlučuju umjesto nas? Zašto pristajemo na ono što ne želimo, samo da nam dobro misle? Zašto želimo biti dobri prema onima koji o nas brišu noge? Koliko se možete izdati?
Ako iznenada shvatite da imate poteškoća u poslu, u komunikaciji, u osobnom životu, razmislite jeste li se na neki način izdali? Ako je izdao, zašto? Sada plaćate cijenu, ali je li to stvarno vrijedno cijene?
Mislim da je čovjek nesretan samo iz jednog razloga – zato što izda sebe. Zanemaruje gutljaje u predjelu srca, nastavlja pušiti i dobiva srčani udar. Nastavlja živjeti s nevoljenom osobom, biva iznevjeren. I dalje radi tamo gdje mu se ne sviđa, nailazi na nepoštovanje kolega, a novac mu curi kroz prste. I dalje se smješka onome koga mrzi, prima ogovaranja od njega iza leđa.
Shvatite, ne možete se pretvarati, ne možete biti neiskreni prema drugima i prema sebi. Ne morate sve učiniti kako treba, jer nije dovoljno učiniti kako treba, morate biti i spremni na to. To što se sada zbog nečega žrtvujete, gazite preko sebe, neće vam dati sreću, čak i ako postignete svoj cilj.
Kakve god bile okolnosti u životu, bez obzira tko te povrijedio, bez obzira tko te izdao, koliko god teško bilo, jednom zauvijek stvori naviku biti samo s onima koji te trebaju, činiti što voliš, ne penji se u tuđi život ako te ne zovu, ne pomaži ako te ne pitaju, ne vjeruj ako si već prevaren, ne čekaj nešto od tamo, odakle nikad ništa nije bilo došao! Ne zadržavaj one koji bježe od tebe, ne nameći se nikome ako nisi voljen. Nemoj se izdati. Vi ste sebi najdragocjenija osoba! Onako kako voliš sebe, neće te voljeti nitko na planeti!
Sada vam je možda teško shvatiti istinitost ovih riječi, ali vjerujem da ćete jednog dana sve shvatiti!
Izvorni članak je objavljen ovdje: https://kabluk.me/psihologija/predat-sebya-eto-tozhe-predatelstvo.html
