Opet mi ljudi pričaju svoju omiljenu horor priču o vodi, koja razrjeđuje želučani sok, a od toga se hrana loše probavlja.
Ne. Ona ga ne razrjeđuje. Pijte vodu kad god želite: prije jela, uz obroke, poslije jela, umjesto jela. Ova voda ne utječe na kiselinu i enzime u želucu.
Pa, odnosno svi smo čuli da obična voda pomaže kod žgaravice. Ispire kiselinu iz jednjaka i ublažava žgaravicu. Ako bi ista stvar djelovala u želucu, tada bi se čir na želucu liječio vodom. Tamo bi samo ulivali vodu u čaše, a ona bi razrijedila kiselinu u želucu. I čir na želucu bi brzo prerastao. Ali to ne funkcionira tako.
U želucu obično ima puno kiseline. Ako u sebe ulijete čašu vode, ta voda će odmah razrijediti kiselinu. Ali želudac će gotovo jednako brzo ubrizgati više kiselina u ovu vodu i izjednačiti kiselost soka. Želudac nije vreća. To je živi organ koji se neprestano kreće, nešto proizvodi, apsorbira i drenira u crijeva.
Čvrsta hrana može satima visjeti u želucu, a tekućina će se nakon 20 minuta apsorbirati ili evakuirati dalje u crijeva. Kad bi svaki put želudac nepovratno izgubio kiselinu i enzime, tada bi hrana ležala u njemu godinama bez probave.
Ukratko, voda s kojom popijete komad mesa vrlo se brzo apsorbira u želucu, a ono što se ne upije vrlo se brzo dekantira u dvanaesnik.
Kiselina koju je voda razrijedila odmah se ponovno proizvodi u zidovima želuca.
Oni enzimi koji su probavili komad mesa u želucu ne odlijeću u odvod uz prestrašeno škripanje zajedno s vodom. Ne. Ti se enzimi magnetiziraju na komade mesa i polako ih probavljaju, a u međuvremenu voda lako može prodrijeti pored njih iz želuca u crijeva. Shvaćam?
Pročitajte moje članke o želucu i kiselini u njemu:
Juha i želudac
Laži o obnovi želučane sluznice
Kardiomagnet ne štiti želudac. Ovo je laž
Famotidin nam ponekad pokvari želudac. On izmiče ili još više kiselina
