Nije prvi put da pitaju. O inulinu mi već rečeno. Prebiotik je. U našem se tijelu ne probavlja, ali bakterije u crijevima to vole i znaju kako fermentirati.
I tako su ga, kao i svaki prebiotik, pokušali prilagoditi nečemu. Uključujući dijabetes melitus tipa 2.
Netko je zaključio da ako se mikrobi u našim crijevima osjećaju dobro, tada će u našem tijelu biti manje štetnih upala, a rezistencija na inzulin će se smanjiti. Nešto blisko tome metabolični sindrom, o čemu smo već razgovarali s vama.
Pa, znanstvenici su hranili mikrobe u crijevima inulinom i zaključili da bi to, u principu, moglo smanjiti neke misteriozne upala, koja bi mogla biti uzrokom metaboličkog sindroma, koji pak leži negdje u blizini šećera dijabetes.
Sve je to vrlo nejasno i, po mom mišljenju, cijela ideja počiva na činjenici da inulin neprestano bljeska na stolu dijabetičara. Ne zato što im je korisno, već zato što je slatko.
Koristi se kao zaslađivač i zaslađivač. Inulin se koristi i kao osnova za razne umake i slastičarnice. Budući da također djeluje u kombinaciji kao pametni dodatak hrani, daje atraktivnu kremastu konzistenciju jelima i svemu tome.
Ukratko, ako pretile osobe koje (naravno) vole slasno jesti dodaju inulin svojoj prehrani, onda možda mikrobi u njihovim želucima će biti oduševljeni, ali što je najvažnije, obradovat će se inzulin koji neće trebati trčati nakon viška glukoze u krv. Iako je inulin sladak, ne apsorbira se u krvotok. Molimo vas da ne miješate inulin s inzulinom. U redu?
Čini mi se da je inulin s dijabetesom stalno na sluhu, a ne sa strane zamjena za šećer i aditiva za hranu. Ali ne kao prebiotik i upala.
Jeste li si ikad kupili nešto s inulinom? Upravo sam našao na stolu sukralozu s inulinom. To se sviđa mojoj obitelji. Sigurno zaslađivač.
