Atmaja nije bio samo tjelohranitelj Shehzade Mustafe, već prijatelj i suputnik.
Kad je suveren naredio Mustafi da se pojavi u vojnom šatoru, Atmaja nije mogao spasiti šehzade, već se zakleo da će Rustem paša vlastitim životom platiti Mustafino pogubljenje.
Atmaja bi ovu zakletvu odavno održao, ali zakleo se na vjernost Bayezidu. Shehzade je zabranio Atmaji da dira Rustem-pašu, rekavši da ga zasad treba, ali nakon što sjedne na prijestolje, Rustem će platiti u cijelosti.
Ali nije mu bilo suđeno sjesti na prijestolje Bayazida, a kad je Shehzade to shvatio, pustio je Atmaju i dao dopuštenje da se obračuna s Rustemom.
Atmaja je stigla u glavni grad i sastala se s Mihrimah. Ratnik nije skrivao svrhu svog posjeta od svoje ljubavnice i rekao je da ako je ona protiv, neka ga odmah ubije.
Mihrimah je dugo sanjala da se riješi supruga, ali suveren nije dopustio da se razvede od njega. Stoga Mihrimah ne samo da se nije miješao u ratnika, već mu je i pomogao.
Mihrimah je pozvala pašu u svoju palaču, pod izgovorom da je djeci nedostajao. Tada je pustila Atmaju u palaču i ona je otišla.
Rustem je, vidjevši neprijatelja, pucao na njega, ali je Atmaja ipak uspio velikom veziru staviti uže oko vrata i uz riječi kakav je Mustafa povukao čipku oko vrata.
Iscrpljen, ali s osjećajem postignuća, Atmaja pokušava napustiti palaču, ali mu na putu stoji stražar. Atmaja se nije u stanju boriti, i za što? Uplatio je svoj dug i ispunio zakletvu.
Mihrimah naredi da se palača raščisti od ubijenih stražara i svima govori da je Rustem napustio ovaj svijet od vodenice.
