U mirnom životu ekvator se naziva pojasom na trbuhu našeg planeta. Ali onda pitaju za lijek koji se zove Ekvator. U njemu se krije svima omiljeni amlodipin od kojeg, prema nekim čitateljima, manje otiču noge.
Mislim da Gideon Richter nije pio neki neobičan amlodipin. Dapače, stvar je u drugoj komponenti "Ekvatora".
O osnovanosti gore navedene žalbe objašnjavam da tzv. "ruski amlodipin" nije primijećen, nije bio uključen i nije se dogodio. Drugim riječima, ovaj lijek doista može uzrokovati oticanje nogu, ali ne više od svih drugih stranih amlodipina.
Uzrok oteklina na nogama korisnika amlodipina krije se u samoj biti lijeka. Amlodipin proširiti male arterije i time snižava naš krvni tlak. Problem je u tome što on to radi predobro.
Kroz proširene arterije prema kapilarama jure horde eritrocita koje vrište, koje nose sva vrata na svom putu, pa čak i kvare zidove. Iz stijenki kapilara počinje teći, a tekući dio krvi prodire u međustanični prostor. Tako nastaje oteklina. O istoj priči o kojoj smo raspravljali u temi o oticanju ruku na vrućini.
Dakle, zanimljivom koincidencijom, uz amlodipin, u tabletu Equator je dodan i lizinopril, koji je u stanju proširiti male vene koje odlaze iz onih kapilara koje propuštaju.
Ispostavilo se da amlodipin lansira gomilu agresivnih eritrocita u kapilare, a lizinopril im otvara izlazna vrata kako bi mogli mirno proći u prolazu i ništa ne razbiti. Vrlo pametno rješenje. I nećete mu naći zamjerke, jer se radi o potpuno odobrenoj kombinaciji lijekova.
Čini mi se da je to upravo tako. Pa zato što ne vjerujem u lijekove bez nuspojava. Svi imaju nuspojave.
