Možda sam nešto krivo razumio, a oni nisu pitali za ovo, ali da, možda. Postoje takve prionske infekcije. Gdje je infekcija u obliku proteina. Nema ni DNK ni RNA. Te stvari ne nose nikakve nasljedne informacije, ali se mogu umnožiti u našem tijelu i to uvijek loše završi.
Jeste li čuli za bolest ludih krava?
Postoje takve bolesti ovaca i drugih životinja, kod kojih se mozak životinja srušio. Vrlo dugo nisu mogli shvatiti razloge ove sramote, sve dok nisu pronašli svoje prione.
Prioni su proteini koji se ponašaju poput virusa. Sama riječ sastoji se od dijelova riječi "protein" i "infekcija".
Zapravo, prioni su isti proteini koji se nalaze u našim stanicama. Razlika je samo u tome kako su ti proteini uvijeni u svemiru.
Uobičajeni proteini u našim stanicama obično su mali i povremeno ih lako unište posebni enzimi. Ali jednom je priroda na vrlo lukav način dočarala neke od bjelančevina u našim stanicama, zamotala ih u ovnov rog i proteini su se pretvorili u prione.
Ti prioni djeluju kao snažan katalizator. Odnosno, ako ovaj prion ispuni svog normalnog rođaka unutar stanice, tada će se za njega odmah spojiti i uviti ovnov rog na svoju sliku i priliku i ponavljat će taj broj mnogo puta dok ne napravi dugu nit lanca takvih mutanti.
Ovaj lanac proteina čudovišta raste na oba kraja i produžuje se. Tada se lanac pukne, a vi dobivate dva lanca, koji se također s obje strane lijepe za sebe sve više i više novih bjelančevina.
Ispada da se umjesto male količine topivih bjelančevina unutar stanice nakupljaju naslage beskorisnog smeća. Stanice od toga umiru. I češće se to događa u živčanim stanicama.
Takva infekcija zapravo ne izgleda poput virusa ili bakterije, pa stoga imunološki sustav na nju ne reagira. U nekoliko mjeseci ili nekoliko desetljeća prioni uništavaju mozak, a krava ili osoba umiru. Nemoguće je to popraviti. Loš ishod je neizbježan.
Uz domaće životinje, od ove strašne stvari bolovali su i neki divljaci koji su jeli mozak svoje rodbine.
To je rijetkost. Obično, ako se ljudi razbole, to je vjerojatnije od nasljedne prionske bolesti, kada se problematični protein generira u stanicama.
Engleska epidemija
Davnih devedesetih godina prošlog stoljeća u Engleskoj je bila sićušna epidemija takve bolesti ludih krava. Tamo je umrlo 10 ili više Engleza i nekoliko Europljana. Kvaka je bila u tome što su mladi bili bolesni. Brzo su se razboljeli i zarazili se prije mesom.
Tada je cijeli planet zadrhtao, Britancima je zabranjeno davati krv u Europi i prestali su hraniti stočnu hranu istom sjeckanom stokom.
Nije se dogodila ozbiljna epidemija, broj slučajeva je opao i nitko zbog toga nije posebno zabrinut.
Ukratko, uvijek postoji šansa da se takva infekcija u vas ulije krvlju bolesne osobe ili pripravcima od životinjskih sirovina (pozdrav Actoveginu!).
Bilo je slučajeva kada je prionska bolest dovedena kirurškim instrumentima. Poanta je u tome da prioni nisu nukleinske kiseline. Ne možete ih samo sterilizirati.
Pa, to jest, prioni se mogu zagrijati u autoklavu na 140 stupnjeva ili popariti zračenjem, ali i dalje će biti zarazni. Vrlo uporan prljavi trik. Čak sam morao smisliti posebne kemikalije koje će zajamčeno uništiti strukturu ovih podlih proteina.
Kaže se da se te stvari infiltriraju u glinu oko stočarskih farmi i mogu se čak nositi zrakom. Da smo osjetljiviji na takvu infekciju, bilo bi zastrašujuće.
Ali nije sve tako loše. Teško je pokupiti prionsku bolest, ona se polako razvija i općenito nisu svi osjetljivi na nju.
Istina, bolje je ne donirati krv sebi od ljudi koji su živjeli u Engleskoj osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.
Nisam siguran u vezi s odrescima krvi i mozga. Mislim da su prioni toliko stabilni da stupanj pečenja nije važan. Istina, ovdje sam se odmah sjetio kako sam jeo sirovo meso bivola u Vijetnamu, a nečiji kuhani mozak u Turskoj. Sad je nekako nemirno ...
I niste pojeli ničiji mozak?
