Brazil je teško pogodio covid. Tamo imaju mnogo različitih geografskih područja. A sada su brazilski znanstvenici primijetili da je u planinskim regijama manje pacijenata. Pojavila se ideja da tamo žive neki jaki planinski ljudi ili se virus gore prenosi u gorju.
Moram reći da brazilske planine nisu Tibet. Brazilski su znanstvenici promatrali samo ljude koji su se popeli jedva 1000 metara. Odnosno, tamo ne može biti ni visinske bolesti.
Znanstvenici su mislili da bi to moglo biti posljedica ultraljubičastog zračenja.
S jedne strane, ultraljubičasto svjetlo sagorijeva viruse i oni brzo umiru.
S druge strane, što više UV svjetla, to se više vitamina D stvara u koži, nedostatak kojih već su se pokušali povezati s covidom.
Postoji i mišljenje da je u zraku. Što su planine više, zrak je rjeđi. Doslovno, molekule plina lete dalje. A ako na razini mora virus ili kapljice njuška s virusom preskoče ove molekule kao preko kamenja u potoku, tada se u razrijeđenom zraku kapljice teško drže. Pa, to je kao da avioni ne mogu letjeti u gornjim slojevima atmosfere, jer tamo nemaju dovoljno dizala.
Mnogi bi ovdje željeli donijeti učinak velike nadmorske visine na hemoglobin, zasićenost i sve to, ali visina nije bila jako velika.
Kinezi su ti koji su nešto pronašli u svojim gorštacima koji žive na nadmorskoj visini od 3000 metara. Za Brazilce je sve bilo skromnije. Ne dolazi u obzir nikakva prilagodba na nisku razinu kisika.
Ukratko, žive tamo u Brazilu, ljudi žive u skupinama, ali ponekad je bila manja vjerojatnost da će se razboljeti od covida ako bi sjedili na planinama u krugu od 1000 metara. Čak i slabi i stari ljudi dobro podnose takvu visinu. I bilo bi zanimljivo poslati naše ljude iz rizičnih skupina u planine. Možda će tamo biti sigurniji.
Općenito, primijetio sam nekoliko puta na putovanju da na visini većoj od 1500 metara neki već postaju malo loši. Jeste li to već upoznali?
