Nikad mi nisu dolazili. Iako još ima vremena prije Nove godine.
Klostridije se češće sjećaju u vezi s antibioticima. Do 1978. godine u medicini se koristilo toliko antibakterijskih sredstava da su ljudi počeli doživljavati komplikacije u bolnicama.
Vlastiti mikrobi u želucu pacijenata su umrli, a opake Klostridije uzrokovale su upalu debelog crijeva. Vrlo opasna komplikacija.
Otprilike 2000. ta je sramota dosegla vrhunac. Klostridije su pouzdano propisane u bolnicama i staračkim domovima. Tamo je otprilike svaki deseti bolesnik ili starac ili bolesni starac postao nositelj i izlučio spore mikroba.
Zanimljivo je da su osobe koje su zaražene prvi put najviše patile, a prijevoznici se nisu osjećali tako loše.
Dogodilo se da se opasna upala crijeva dogodila čak i kod zdravih ljudi koji dugo nisu uzimali nikakve antibiotike.
Čini se da su zaraženi hranom ili domaćim životinjama. Dakle, Clostridia se radije ne prikradaju lukavo, već nas nose u usta rukama i drugim prljavim predmetima.
U bolnici nisu pogođeni samo ljudi koji su primali antibiotike, već i oni koji su uspjeli unositi antibiotike dok su još bili kod kuće.
Tko je najugroženiji
Isti se Clostridium širi poput spora i vrlo se lako prenosi prljavim rukama.
Najugroženiji su ljudi s oslabljenim imunitetom, starijim od 65 godina i uzimaju antibiotike. Najopasnija je nekontrolirana upotreba fluorokinolona poput levofloksacina, zaštićenih penicilina i cefalosporina.
Čak i nakon prestanka uzimanja antibiotika, ljudi ostaju vrlo ranjivi na Clostridium. Najgore je u prvom mjesecu, ali svejedno se ne možete opustiti do tri mjeseca.
Također se ispostavlja štetno za suzbijanje kiseline u želucu. Od toga će Clostridia napadati 2-3 puta češće.
Ukratko, nemojte nepotrebno uzimati antibiotike, nemojte nepotrebno suzbijati želučanu kiselinu, ne ljubite mačke i pse i operite ruke i ostale jabuke prije jela.
