Izgubivši sina jedinca, Meryem je patila i pobunila se.
Pomisao na to da će se uskoro u njihovoj kući pojaviti novi unuk i popusti gorčina zbog gubitka Kerima - uzrokovala je njezinu duševnu bol.
Meryem nije željela vidjeti Elifinog sina u roditeljskoj kući i vjerovala je da je upravo ona kriva za Kerimovu smrt.
Meryem je željela da Elif izgubi sina i patila je koliko i ona. A kad je saznala da je Kahraman pronašla ubojicu njezina sina, zaključila je da su njezini argumenti istiniti - zbog Elif je izgubila sina jedinca.
Ogorčenost i gorčina gubitka zamaglili su Meryemin um, željela je samo jedno - da Kahraman i Elif pate.
Meryem ukrade dvodnevnog Topraka iz bolnice i želi ga baciti u rijeke Bospor.
Ali, očito, njezino srce nije bilo potpuno pretvoreno u kamen od tuge. Gledajući njegovo nevino lice, Meryem to nije mogla učiniti.
Meryem je odvela dijete starijem paru koji već dugi niz godina financijski pomaže. I potpuno je naredila da dijete ne izvodi na ulicu. I sama je napustila Istanbul, odlazeći k tetki.
Elif i Kahraman srušeni su s nogu u potrazi za sinom, a ubrzo ih zovu iz bolnice i kažu da je njihovo dijete sada s njima. Stariji par donio im je bebu s rodnim žigom poput sina. Dijete neprestano plače, a starci izgledaju očito sumnjičavo.
Kako bi proslavili, Kahraman i Elif odlaze u bolnicu, ali po dolasku nije bilo starih ljudi niti djeteta.
Keimet xanim izvijestio je dobru vijest Meryem, koja je uspjela upozoriti stare ljude.
Kahraman, pregledavši zapise o video nadzoru, prepoznaje stare ljude i shvaća da je njegova sestra bila uključena u otmicu njegovog sina.
Zia Bey potvrđuje njegove sumnje, rekavši da je nakon njihovog odlaska Keimet nazvao Meryem.
Kahraman okuplja sve svoje ljude kako bi pronašli svoju sestru, ali bez sudjelovanja policije.
Ali, nisam morao tražiti gubitak. Meryem je sama vratila svog sina Kahramanu i Elif.