Meryem je, izgubivši sina jedinca, za sve okrivila Elif. Ožalošćena žena nije mogla ni čuti za nju, ali je shvatila da će se čim se dijete rodi Elif i Kahraman nastaniti u njihovoj kući.
Meryem je molila majku da se pobrine da ni Elif ni njezino dijete ne uđu u kuću Yoruk-ovih hanova.
Vidjevši kako ga muči Meriem, Kamen khanim odlazi k sultanu khanim:
- Sultane, vjenčanje se ionako nije održalo. Uzmi svoje kćeri i idi dovraga. Ne slami srce moje kćeri. Elif je toliko naštetila našoj obitelji. Ova količina novca dugo će vam biti dovoljna.
Ovim je riječima Kamen khanim stavio vreću s novcem pod noge sultana i otišao.
Sultan nije znao što učiniti. I sama bi pobjegla od Yoruk-ovih hanova, ali Elif voli Kahramana, pa odluči razgovarati o tom pitanju sa svojom kćeri.
Elif, prepoznavši svrhu posjeta Kamena Hanıma, rekla je:
- Ne treba mi njihov novac. Neću se odreći Kahramana i dva puta nagaziti na isti grablje. Dok mi sam Kahraman ne kaže da odem, neću otići. Idi i daj joj Kamen khanim novac.
Sultan je novac vratio Kamen khanimu, rekavši da sada nije ona, već njezina kći ta koja odlučuje što će učiniti. A ona će odbiti Kahramana samo ako to sam Kahraman kaže.
Razgovor žena načuo je Ziya Bey. Nakon što je Sultan otišao, Ziya Bey nasrnuo je na svoju ženu, rekavši da je umoran od njezinih postupaka. Odsada, ona nema riječi, o svemu odlučuje Kahraman. I neka se bavi majčinstvom, a ne penje se djeci. I ovo je njegovo posljednje upozorenje.
Ali, osim ako Zia Bey ne može zaustaviti svoju ženu. Kamen khanim više će puta prekršiti suprugovu zabranu. Sreća njezine djece najdragocjenija je stvar na svijetu.
