Sultan Sulejman smatrao se brižnim suverenom. Vladao je za dobro države, trudio se da njegovom narodu ništa ne treba, da se porezi ne podižu, a bogati ne zarađuju od siromašnih.
Sultan Sulejman vjerovao je nekoliko svojih podanika, pa se često maskirao i odlazio na tržnicu kako bi saznao kako ljudi žive i što misli o njegovom padišahu. Sulejmanu je bilo važno mišljenje ljudi.
Mnogo je godina Sulejman o sebi čuo samo šumske govore, ljudi su ga hvalili, nazivajući ga pobjednikom svijeta. No, situacija se ubrzo promijenila.
Posljednjih godina svog života Sulejman je izgleda zaboravio na harem, ljude i janjičare. Uronio je u vječnu melankoliju, u kojoj je pročitao knjigu o suverenu. Ali nakon Bajazidova pogubljenja, suveren je ipak odlučio izaći narodu i poslušati što ljudi govore o njemu. Naivan, stvarno je mislio da će ga ljudi hvaliti, kao i prije, nakon pogubljenja njegova dva sina.
Nakon što se presvukao, Sulejman je otišao do čaršije da sasluša o čemu ljudi razgovaraju i sazna kako žive.
Približivši se trgovcu jabukama, suveren je otkrio da je njegova država zaglibila u dugove, ljudi trguju s gubitkom, a janjičari jedva sastavljaju kraj s krajem s plaćom koja im je dodijeljena.
Trgovac je također rekao da je naš padišah već bio star i da već dugo nije išao u vojne pohode. Prvo je ubio Mustafu, a nakon hrabrog Bajazida, ostavivši svog pijanog sina da vlada državom.
U njihov je dijalog ušao drugi trgovac, koji je rekao da kažu da padišah ne može bez pomoći otići ni na zahod.
Iznenađujuće, riječi o pogubljenju njegovih sinova, Sulejmana, premda su bile teške, ali su izdržale, ali nisu mogle izdržati zbog svoje nemoći. Suveren je napao trgovca, rekavši da je on suveren, i neka sada ponovi svoje riječi.
Da, Sulejman je osvojio mnoge zemlje, proveo 10 godina u vojnim pohodima, bio je poznat po Veličanstvenom.
Možda je kao suveren bio Veličanstven, ali kao otac - okrutan i nemilosrdan tiranin.
