Mihrimah je, kao i svaka mlada djevojka, sanjala čistu i lijepu ljubav. Ali, sultana nije dobila pravo izbora, a Khyurrem Sultan, slijedeći politički plan, udaje svoju kćer za Rustem-pašu.
Brak s Rustemom opteretio je sultaniju, ali isprva joj majka nije dopustila da se razvede od njega, a potom i podrška Rustema Bayazida.
Saznavši da je Rustem izdao svog brata, Mihrimakh je napao pašu, optuživši ga za izdaju:
- Mnogo sam godina sanjao da vas se riješim, ali uvijek se netko miješao. Ti si lanac na mojim rukama, grba na mojim leđima. Gurneš svoj pečat poput bodeža u leđa moga brata. Oduvijek sam te sanjao riješiti se, ali uvijek mi je netko bio na putu. Ali sad se od tebe razvodim.
Mihrimah je otišla u vladarske odaje sa zahtjevom za davanje dozvole za razvod od Rustema. Ali padišah je zaključio da se Mihrimah ljuti na svog supruga zbog Bajazida, i rekao je da Rustem ne može drugačije, on slijedi moju naredbu. Razvedi se od njega, neću ti dopustiti.
Već u svojoj palači Mihrimakh je rekla paši da će naći način da ga se riješi, i odsad kako joj ne bi prišao ni jednog koraka i ne bi se usudio dodirnuti je ni prstom.
Na što je Rustem odgovorio:
- A otkud ti ideja da te trebam, Mihrimah. Jednostavno me nije briga za tebe! Zaboravio si da sam davno zakopao svoju ljubav prema tebi.
Mihrimah nije namjeravala oprostiti Pašinoj izdaji i zanemarivanju sebe, stoga mu je, sa saznanjem da je Bayazid dopustio Atmaju da se osveti Mustafi, sa zadovoljstvom pomogla.
Atmaja je dugo čekao priliku i napokon je došao čas obračuna. Atmaja ispunjava svoju dužnost, osvećujući Mustafu, iako po cijenu svog života.
Mihrimah se riješila grbe na leđima, ali i izgubila moć koju je imao Rustem-paša.
