Svi znaju da se s godinama čini da se osoba ljuti ili nešto slično. Sjetite se samo baka na klupi, pokušajte ih ne pozdraviti samo jednom, i to je to, najgori ste susjed u dvorištu. I to je blago rečeno. To pripisujemo starosti, ludilu, lošem ponašanju, njihovim bolestima. Možda su to dijelom i razlozi, ali mržnja prema drugima započinje mnogo ranije!
Što je osoba starija, to joj je teže sprijateljiti se s ljudima i stoga počinje mrziti sve oko sebe. A u mladosti, kamo god krenuli, gdje god sretnete prijatelje, poznanike, ljude s kojima se zadesi iznenadni razgovor na opće teme. Kad smo se ponovno sreli, čak smo istinski vjerovali da će ti ljudi zauvijek ostati u našem životu. Sve su to promijenili samo vrijeme i naše odrastanje. Netko nas je izdao, potkopao naše povjerenje, netko nam je slomio srce, netko je jednostavno izašao iz društvenog kruga, nekako tiho, neprimjetno i zauvijek. Svi su negdje nestali, svi oni bez kojih nismo mogli zamisliti svoj život.
Samo što s godinama čovjek ne želi podnijeti izdaju ljudi, i to uistinu sa svime što joj se ne sviđa. Kako starimo, počinjemo mrziti one oko sebe.
U mladosti želimo imati više prijatelja, često se brinemo što oni misle o nama, puno činimo kako bismo udovoljili drugima. Zbog toga često postajemo žrtve manipulatora i nalazimo se u toksičnim prijateljstvima, toksičnim vezama.
Kako odrastamo, više ne želimo trpjeti lažne lažne prijatelje. Ako osoba ne želi održavati prijateljstvo, neka je kotrlja. Ako se osoba ponaša neprimjereno, onda put za stolnjak. Bolje je biti sam nego biti s nekim i osjećati se usamljeno i užasno, jer za ovo više nemamo vremena.
S godinama se počinjemo bojati ljudi, jer znamo što oni mogu biti - varljivi i zli. Ne želimo imati nikakve veze s njima i zbog toga se i sami naljutimo.
Činimo se pristojnima i prijateljskim, još uvijek komuniciramo s ljudima, ali jednostavno ih ne puštamo u svoje srce. Nismo otvoreni, ne pokazujemo ranjivosti, nikome ne otkrivamo tajne.
S godinama čovjeka više ne zanimaju novi prijatelji, jer smo svi to prošli, a nije dobro završilo, nema povjerenja u ljude.
Kao dijete čovjek uistinu vjeruje da svi oko njega žele samo najbolje za njega, ali tada se susreće sa stvarnošću okrutnog svijeta i počinje shvaćati da ljude oko sebe nije briga. Što je osoba starija, to manje želi nekoga staviti iznad sebe.
S godinama počinjemo voljeti više sebe, a ne nekoga, tada se u nama događaju promjene u odnosu na druge. Prestajemo se truditi za nekoga, udovoljiti nekome, već počinjemo udovoljavati sebi. Ne dopuštamo drugima da nas koriste, zbog toga se ljudi probijaju iz nas, jer nismo korisni.
S godinama se osoba počinje stavljati iznad svih ostalih, cijeniti, voljeti i usavršavati se. I to nije razlog starosti, već zrelosti. Sve u svemu, javlja se u različitim dobima. Netko već pije dovoljno ljudske ljutnje s 30 godina, netko s 40 godina, a netko stariji od 50 godina. Ali to se vremenom odnosi na sve.
Počinjemo više mrziti druge jer su nas drugi u nekom trenutku povrijedili. Bojimo se da će se to ponoviti pa stavimo štit pored sebe iz ponosa, bijesa i nepovjerenja.
Izvorni članak objavljen je ovdje: https://kabluk.me/psihologija/pochemu-chem-starshe-chelovek-tem-bolshe-nachinaet-nenavidet-okruzhajushhih.html
