Ljubav Ibrahima i Hatidže bila je zabranjena. Ona je ljubavnica, a on samo rob. Ljubavnici su sanjali o ponovnom susretu, ali su shvatili da Valide i Sultan nikada neće dati svoj blagoslov svom braku.
Osim toga, Valide i sultan su odlučili zaručiti Hatidžu za Mustafinog učitelja Mehmeda Čelebija i čak su proslavili zaruke. Hatidže je shvatila da bi Ibrahim, zbog svoje ljubavi, mogao izgubiti život. Stoga je ponizno pognula glavu pred udarcima sudbine.
Odlazeći u vojni pohod na Rodos, Ibrahim je obećao svojoj ljubavnici, po povratku, da će riješiti ovaj problem i napustiti palaču držeći svoju voljenu čvrsto za ruku. Međutim, Ibrahim nije mogao održati obećanje.
Vrativši se iz vojnog pohoda, Ibrahim je saznao da je Hatidžin zaručnik bolestan od konzumacije. Ibrahim se nadao da će sultan otkazati vjenčanje, ali umjesto toga, Sulejman je odgodio vjenčanje i poslao najbolje liječnike da liječe Čelebija.
Ibrahim je shvatio da je izgubio i znao je da ne može mirno gledati patnju svoje voljene. Ibrahim odlučuje napustiti Osmansko Carstvo i vratiti se u rodnu Pargu.
Prije odlaska Ibrahim je napisao dva pisma. Jedan Sulejmanu, u kojem je govorio o svom odbijanju svih privilegija i titula, kao i o svojoj ljubavi prema Hatidži. A gospođa je priznala da je pobjegao, jer nije mogao ispuniti obećanje.
Ibrahim je otišao u rodni kraj, gdje je zatekao oca, ribara i brata blizanca Niku.
Međutim, Sulejman je bio uvrijeđen Ibrahimovim bijegom te je ovaj čin doživio kao izdaju. Sultan Sulejman šalje stražare s pismom u Pargu, u kojem naređuje Ibrahimu da se vrati. Sulejman je upozorio pašu da će ga, ako odbije, stražari u Topkapiju dovesti silom.
Ibrahim je shvatio da ga u osmanskim zemljama čeka smrt. Ali nije se usudio prekršiti naredbu gospodara.
S teškim teretom na duši i s mišlju na skoru smrt, Ibrahim i njegova obitelj odlaze vladaru.
