Imam prijatelja Sašu. A sad sam, gledajući ga, davno shvatila da možeš biti dobra osoba, ali ipak svima neugodan. Možda nećete ni ponuditi pomoć ili se gnjaviti svojim savjetima, jer to neće biti cijenjeno. I kako je teško proći kad imaš ogromno ljubazno srce, poput Saše. Sasha je jako dobra osoba, nikad ne odbija, uvijek sluša, govori mi što da radim. Ali, nažalost, malo ljudi to cijeni kod njega.
Nekako su Sasha i njegova supruga odlučili otići na more. Odlučio sam ići autom, pa su troškovi manji. A Saša je bio u jako dobrim odnosima sa susjedima, i kako mu ih je bilo žao kad su saznali za čovjekov put na more. Za takvo putovanje nisu imali novca, a ni vozila. Pa ih je Sasha prijateljski pozvao da zajedno odu na more. Pa zar mu je šteta, kao da neće smršaviti, a ljudi će barem vidjeti kako more izgleda, opustiti se, sunčati.
Slažem se, u naše je vrijeme vrlo teško upoznati takve ljude koji bi ponudili pomoć besplatno. Ali oni postoje, iako ih je samo nekoliko. Ali psiholozi o takvim ljudima govore neugodnu stvar, sigurni su da se ljudi koji pomažu drugima svojom voljom samo pokušavaju afirmirati na tuđi račun. Evo, ja sam tako jak, a ti si slab, ja sam nešto postigao, a ti nisi, pa ti pomažem, hraneći svoju taštinu i ponos.
Tako je Saška sa svim svojim društvom krenuo na more. Susjedi se iz navike prejedaju, piju, pale. Zbog toga je susjed imao poremećaj stolice, a susjed je uglavnom slomio nogu. I, naravno, za sve je to bio kriv Sasha! Optužili su ga da ih je on nazvao, da su zapravo toliko godina živjeli bez mora i sve je bilo u redu, općenito bi bilo bolje sjediti kod kuće.
Kad su se svi vratili kući, susjedi su počeli širiti razne glasine o Saši, ne baš ugodne. Dakle, činio je dobro ljudima. Htjela sam najbolje, ali ispalo je, kao i uvijek!
I još jedan slučaj o Saši. Osim što je draga i simpatična osoba, on je i prilično istaknut čovjek, mnogima se to sviđa. Ali Sasha je vjeran svojoj supruzi i ne obraća pažnju na zanimanje vanjskih žena na njegovu adresu. Tako mu se svidjela njegova kolegica koja je bila razvedena. Dugo su radili zajedno i nikad nisu baš razgovarali, ali ovdje je vrijeme bilo žestoko, a Sasha je pozvala kolegu da je odvede kući. Imala je i teške torbe sa sobom, pa zašto ne pomoći, šteta.
I gospođa je počela "dovoziti" do muškarca, i to i ono. Sasha je shvatila što je što i odlučila je jednostavno ignorirati takve stvari. I to je ženu jako povrijedilo i odlučila se osvetiti Sashi. Uzela je i nazvala muškarčevu ženu i rekla da su imali aferu. Dobro je da je žena žena s glavom, a ništa nije vjerovala, inače se ne bi znalo čemu je to sve dovelo.
Od djetinjstva nas uče da ako se ukaže prilika, trebamo pomoći osobi. Ali u stvarnosti život pokazuje da nikada ne treba ići drugima uz vašu pomoć i savjet. Zašto se to događa je misterija. Pogotovo ako sama osoba, pokazujući suosjećanje, želi ponuditi pomoć, želi da se dobro osjećaju oni koji se osjećaju loše.
Samo što svojim dobrom, poput njihala, debalansiramo tuđi život. Kada čovjeku previše pomažemo, njegova sposobnost samostalnog kretanja potpuno je atrofirana. naprijed, gubi se motivacija, počinje ovisiti o nama, čekati ovu pomoć, a ako nije dovoljna, pojavljuje se mržnja.
Stoga, trebate pomoći u razumnim granicama, inače će to početi koristiti, a onda će i mrziti kada nešto krene po zlu. Jeste li ikada imali takve slučajeve kada ste nekome pomogli, a kasnije postali najstrašnija osoba na svijetu?
Originalni članak je objavljen ovdje: https://kabluk.me/psihologija/hotel-kak-luchshe-a-poluchilos-kak-vsegda-pochemu-tot-kto-vsem-pomogaet-v-itoge-vo-vsem-vinovat.html
