Zavidni ljudi nas stalno progone. Čim se nešto dobro dogodi u našem životu, oni su već tu, mogu obezvrijediti naš uspjeh, ismijati nas, izazvati samosažaljenje. I znaš što sam razumio? Zavidni ljudi nam mogu oprostiti ono što smo dobili od roditelja. Možda će čak i oprostiti ono što smo dobili slučajno. A, ako je netko nešto prisvojio ili ukrao, i to će oprostiti! Ali ako sami postignete uspjeh, zahvaljujući vrijednom radu, inteligenciji, talentu – sigurno vam neće oprostiti!
Postoji takva zavist, najmoćnija, crna, sposobna stvarno nanijeti štetu. Dolazi od ljudi u obliku mržnje, ljutnje, grubosti. Neugodno je to doživjeti na sebi. Jedno je kad se u tvom životu dogodilo nešto ugodno, osoba ti je sretna i kaže da je ljubomorna, ali ljubazna, t.j. bijela zavist. Druga je stvar kad te osoba, iz bilo kojeg razloga, počne mrziti zbog uspjeha u poslu, prijateljstvu, ljubavi ili bilo čega. Takvi se nisu sposobni radovati za druge.
Što zavidnik misli u takvim trenucima? Ne razumije zašto si bolji od drugih, da si toliko sretnik. On ne misli da ste bolji od njega i svih ostalih. Naravno, toliko ste radili, možda niste dovoljno spavali i jeli dovoljno da postignete ono što ste htjeli, ali on nije ni pokušavao da se razvije, a sada ne razumije zašto vi, a ne mu!
Bio je previše lijen za posao, ali to nikada nije priznao. Nije želio pokušati ići naprijed. A sada je jednostavno preplavljen zavidnim otrovom, jer ste uspjeli. On vam to definitivno nikada neće oprostiti.
Jasno je kad ste nešto dobili, na primjer, od rodbine. Ovdje je, naravno, zavidno, ali se može objasniti. Sreća je jednostavna i nema više. Pa ili si mogao svakoga prevariti, prevariti, prevariti negdje, pa imaš sreće. Ali on sam nije zavidnik, on to ne može, pa stoga mora živjeti gore, jer mu je bolje. Odmahnut će ti rukom, kao da ti je Bog sudac, i smirit će se.
No, recimo, uz pomoć vlastitih napora, uspjeli ste se izvući iz siromaštva, uštedjeti za automobil, zaraditi novac za putovanje u inozemstvu, dobiti visoku poziciju, upoznati dobru osobu itd. - to znači da si ispao bolji zavidni. A priznati to je jako teško, jednako je priznati vlastitu lijenost i nerazvijenost, vrijeđanje, uvredljivo i teško. Dakle, ostaje samo biti ljut, mrziti i zavidjeti.
Stoga su puno više omraženi oni koji su sve mogli sami postići od onih koji su sve to dobili slučajno. A takvima su puno više zavidni, s svojevrsnim otrovom. Znaš li što ću ti reći? Ako vam zaista toliko zavide - to je znak vašeg pravog uspjeha! Ali, nažalost, to ništa ne olakšava.
Vjerojatno je bolje ne svađati se kada vam počnu pripisivati bogate rođake koji vas opskrbljuju, ili kažu da ste samo sretnici. Tako će se barem onaj koji mrzi zavidnik smiriti, sačuvavši i svoje samopoštovanje. Tako možete izbjeći prljave glasine, psovke protiv sebe, klevetu.
Toliko se priča oko onih koji su sve sami postigli. Čak nemaju vremena za razotkrivanje svakojakih loših tračeva, jer moraju nastaviti raditi kako bi postigli još više. Ili možda jednostavno ne reagiraju na klevetu, kako se ne bi suočili s opasnom i agresivnom zavišću lijenčina! Jer zavidni ljudi nikad ne opraštaju uspjeh, nikad!
Originalni članak je objavljen ovdje: https://kabluk.me/poleznoe/ljudi-ne-proshhajut-teh-kto-vsego-dobilsya-svoimi-silami.html
