Naš mozak je vrlo dobro ograđen od sve kemije koja pluta u krvi. To se naziva krvno-moždana barijera.
U ovoj barijeri postoje slabe točke. Tamo razne biološki aktivne tvari prodiru u mozak i s njim nešto rade. To se obično događa u hipotalamusu. U temi smo već razgovarali o hipotalamusu o regulaciji tjelesne temperature. Tamo nam je različita kemija povisila ili snizila temperaturu.
Dakle, u smislu regulacije apetita, različiti hormoni iz krvi, poput inzulina i leptina, također djeluju na hipotalamus. Ovo je normalno.
Pokazalo se da žučne kiseline koje se proizvode u našoj jetri plutaju u žuči i pomažu u probavi masti, tako da i oni uspijevaju ući u naš mozak i pobijediti apetit.
U temi smo već razgovarali o žučnim kiselinama o lošoj probavi hrane i složio se da se nakon probave žučne kiseline normalno apsorbiraju u krvotok i vrate u jetru.
Trik je u tome što su nakon apsorpcije u crijevima i prije nego što se vrati u jetru, žučne kiseline neko vrijeme u krvi. S krvlju plivaju do hipotalamusa, prevladavaju krvno-moždanu barijeru i obeshrabruju naš apetit. Odnosno, ponašaju se poput hormona.
Najzanimljivije je da ovaj lukavi prirodni mehanizam djeluje samo kada osoba ne zlostavlja masnoće. Ako se samo počne prejedati, tada je sva ta osjetljiva ravnoteža sa žučnim kiselinama poremećena. Sve žučne kiseline usmjerene su samo na probavu hrane i već utječu na bilo koji apetit.
Odnosno, potvrđuje činjenicu da kad jednom počnete redovito jesti masnu hranu, tada je vrlo teško prestati.
