Današnji priča o povezanosti astme i gastroezofagealnog refluksa dotaknuo nekoga na brzinu. Ljudi zahtijevaju logično objašnjenje kako bronhospazam uspijeva izazvati samu žgaravicu. Ja objašnjavam.
Prvo, uz otežano disanje, pritisak u prsima može pasti. Intratorakalni. Pa, kao da isisavamo sodu iz čaše kroz slamku. Jeste li predstavili?
Sad zamislite da je slama naš jednjak i kroz nju crpimo kiselinu iz želuca. Značenje je otprilike isto. Ako na silu udahnete, ovaj negativni pritisak u prsima povući će kiselinu iz želuca u jednjak. Tamo može izazvati žgaravicu.
Drugo, kod ljudi s kroničnom plućnom bolešću prsa su često natečena, a pluća su prepuna zraka. Zbog toga se dijafragma ne kreće dobro i često gura trbuh. Pritisne na trbuh poput prištića. Kao rezultat, kiselina se istiskuje iz želuca kao iz prištića. U jednjak.
Treće, postoji ne sasvim jasan mehanizam kada bronhospazam sam izaziva opuštanje donjeg sfinktera jednjaka.
Pa, to jest, želudac se ne mora previše truditi da baci kiselinu u jednjak. Ako se mišićna pulpa između želuca i jednjaka opusti, tada će sama kiselina s veseljem prskati u jednjak.
I iz nekih nejasnih razloga, bronhospazam uzrokuje opuštanje donjeg sfinktera jednjaka.
Priča se da je to zbog neke vrste refleksa. Mehanoreceptori unutar bronha ili negdje drugdje u plućima osjećaju bronhospazam i negdje nešto premošćuju. Kao rezultat, kiselina se ulijeva u jednjak.
Koliko razumijem, nitko nije detaljno proučavao ove nijanse, ali ostaje činjenica da bronhospazam ne ovisi samo o refluksu, već kontrolira i sam refluks. Tamo su u tako teškoj vezi.
Dostupno?
