Imate li prijatelje vršnjake? Primjerice, teško mi je zamisliti da sam bio prijatelj s dvadesetogodišnjacima ili onima koji imaju više od 50 godina. Trenutno je moj dobni raspon u smislu komunikacije s ljudima star od 25 do 40 godina. Možda će se to s godinama promijeniti, a i ja ću, baš kao i junak ove priče, shvatiti da je s preko 50 godina vrlo štetno biti prijatelj s ljudima iste dobi!
“Prošli mjesec sam vidio svoje školske kolege. Točnije, s bivšim školskim kolegama. Mnogo je godina prošlo od napuštanja škole, sada svi imamo 50-51 godinu. Iskreno rečeno, bilo mi je vrlo teško komunicirati s njima. Nekog nismo vidjeli 15 godina, a neke nisam vidio od 11. razreda. Tako sam bio u šoku kad sam vidio sve, nisam očekivao da će se preda mnom pojaviti krug starih ljudi. Kroz jednu svi imaju naočale. Jedan je kolega iz razreda mrmljao nešto o bolnim leđima, a drugi je govorio o ljekovitom učinku tinkture valerijane. Bila je to najgora večer u neko vrijeme. Nema radosti, nema sreće od sastanka. Ne želim se više sastajati s njima, o čemu bih trebao razgovarati s njima sljedeći put, o umjetnom cvijeću ili samo o lijesovima?
Ne mogu to učiniti. Naravno, uvijek ću priskočiti u pomoć tim ljudima, ako bude potrebno, ali radije ću se s njima rjeđe susretati. Takva mi je komunikacija neugodna, izuzetno negativno utječe, kako na moje moralno zdravlje, tako i na moje tjelesno zdravlje. Zastrašujuće je pomisliti da je baš jučer jedan od mojih kolega iz razreda bio pozamašan sportaš, ali sada ga nije briga za sport, a bole ga leđa. Nedavno je moj drugi kolega iz razreda bio živahan i bavio se poslom, a sada traži načine za smirivanje živaca i promovira valerijanu. Slažem se, možda je za to krivo moje zdravlje, a ne znam što će se sutra dogoditi s mojim tijelom ili živcima. Ali uvjeren sam da komunikacija s takvim ujacima i tetama koji su se još uvijek zakopali živi vrlo štetno djeluje na mene.
Odabrala sam komunikaciju s mladima! I sama imam djecu od 20 i 25 godina i volim komunicirati s njihovim vršnjacima. Puni su snage, veseli, pozitivni i ne čine me bolesnim djedom, poput mojih bivših kolega iz razreda. Ja, naravno, neću bojiti kosu i tući ću se, jer će moj izgled samo izazvati smijeh. Ostat ću svoj, pitat ću mlade ljude za savjet, bit ću lagan i neće mi biti dosadno!
Možda će za neke to biti iznenađenje, ali mnoge mlade djevojke i dečki vrlo rado razgovaraju sa starim ljudima. Daju mi savjete, upućujući se u tajne modernog svijeta, ja im dajem savjete, dijeleći svoje životno iskustvo. I sve je to dobro, svi su sretni. Čini mi se da sam nabijena mladenačkom energijom i izgledam mlađe! Ovo iskustvo mogu preporučiti damama starijim od 50 godina, djeluje bolje od bilo kojeg botoxa!
Ako nemate priliku komunicirati s mladima, onda samo komunicirajte sa svojom djecom. Oni su već neovisni i odrasli pojedinci, a toliko znaju o modernoj stvarnosti! Putovao sam sa svojom djecom na godišnji odmor i stvarno mi se svidio. Živjeli smo u istoj sobi, čavrljali do kasno u noć, plesali uz modernu glazbu. I niti jednom se nisam osjećao kao stranac na ovom okupljanju mladih, bio sam pun energije i sretan!
Što bi se dogodilo kad bih krenuo na slično putovanje sa svojim vršnjacima? Ne bih izlazio iz sobe, jer tada je nekoga boljela noga, zatim je skočio pritisak, pa se dogodilo nešto drugo. Na kraju bismo se posvađali i otišli.
Stoga, ne želim se više sastajati sa svojim vršnjacima, uvijek ću im pomoći ako bude potrebno, ali definitivno nećemo uspjeti ni u kakvom prijateljstvu. Svi ovi senilni ahi-uzdasi štetno djeluju na moje fizičko i mentalno zdravlje. Počinjem blijedjeti i biti tužan! "
Što misliš o ovome? Je li doista štetno komunicirati sa svojim vršnjacima kad ste već stariji od 50 godina? Kakvo iskustvo imate?
Izvorni članak objavljen je ovdje: https://kabluk.me/psihologija/obshhenie-s-rovesnikami-pagubno-vliyaet-na-zhizn-opyt-pyatidesyatiletnego-muzhchiny.html
