Svi potječemo iz djetinjstva i većina ljudi živi prema scenarijima postavljenim u to vrijeme.
To se događa jer u to vrijeme još nismo imali vrijednosni sud, znali smo bezuslovno voljeti i prihvatiti svijet kakav jest, bez normi ponašanja i životnog iskustva koje nameće društvo, što u nama stvara strahove, oprez i čini nas bliskima u našem umivaonik.
Ali, ne možete pobjeći od sebe, a u nastavku ću napisati o tri dječja scenarija koja u odrasloj dobi ometaju puni život i čine osobu nesretnom.
1. Prezaštitnički roditelji.
Odrasli koji su u djetinjstvu bili zadavljeni pažnjom rodbine često su zatvoreni, ne znaju kako se obraniti granice, bolno ovise o mišljenjima drugih i biraju tirane za svoje partnere na koje ih podsjećaju roditelji. Ali, ako su ih roditelji bezuvjetno voljeli i željeli im dobro, tada se stranac može ponašati na potpuno nepredvidljiv način. No, budući da su odrasla previše zaštićena djeca navikla na to da ih se gura, često završe u ovisnoj vezi, gdje postanu žrtva.
2. Ravnodušnost u obitelji.
Budući da smo počeli razgovarati o pretjeranoj zaštiti, razgovarajmo o drugoj strani, kada roditelji ne vode računa o svojoj djeci.
Takva djeca odrastaju sebična, s nedostatkom empatije, a ne sa sposobnošću izgradnje odnosa s drugima s povjerenjem. Za njih ne postoji koncept kohezije, podrške, povjerenja i pomoći voljenima. I ne zato što su loši ljudi, već zato što ih tome nisu naučili, oni se ne znaju ponašati u takvim situacijama, budući da su i sami su uvijek bili prepušteni sami sebi sa svojim problemima i vjeruju da bi se svi trebali nositi sa svojom nesrećom sami.
3. Sukobi sa i bez.
Djeca koja su odrasla u ozračju zlostavljanja i beskrajnog nezadovoljstva odrastaju s izgledom običnih ljudi, ali kada dođe vrijeme za rješavanje problema, oni, slijedeći djetinjasti scenarij, s vrijeđanjem jurnu na prijestupnika i vrištanje. Ne znaju mirno riješiti probleme. Za njih su napadi, sukobi i psovke normalno rješenje svih problema, jer je to jedini način da se ti problemi riješe u njihovoj obitelji.
S obzirom na veze, takve odrasle osobe odabiru za partnera nekoga s kime se mogu psovati i "psići" od jutra do mraka. S drugim ljudima im je dosadno i to nije razumljivo.
Svi se ti scenariji razlikuju od slučaja do slučaja, ali, općenito, situacija je takva da djeca koja odrastaju u opisanim uvjetima traže slično atmosfera, jer djetinjstvo je vrijeme kada smo znali biti sretni, osjećali smo se dobro, smireno i nesvjesno se želimo tamo vratiti, bez obzira koliko je loše nisu imali.
Događa se da odrasli uspiju svladati traume iz djetinjstva i poboljšati svoj život, ali u većini slučajeva još uvijek ih vuče podrijetlo.
Budite oprezni u odgoju djece, njihova buduća sudbina ovisi o vašem ponašanju.
