Kad sam rodila drugo dijete, odmah sam dobila novu "djevojku". Ona je naša susjeda, živi dva kata niže. Dogodilo se da su nam se djeca rodila u razmaku od mjesec dana. U trudnoći smo često išli zajedno na savjetovanje, išli u trgovinu, sjeli na klupu. Imam prijatelje i djevojke s kojima komuniciram gotovo iz vrtića, ali društvena sam i pristojna osoba. Susjed je nekako ljubazno razgovarao sa mnom, vidio me ponekad, savjetovao se o mom zdravlju. Ali ne mogu reći da sam je počeo smatrati svojom prijateljicom. Općenito, povezivalo nas je samo majčinstvo.
A onda je susjed rodio, mjesec dana kasnije i došao sam kući iz bolnice. A nova "djevojka" postala je puno. Kroz prozor je vidjela da sam izašao s djetetom u šetnju, a odmah je i ona krenula. Njezina je beba rođena kao heroj, moja je manja. Stoga se ispostavilo da mi je poklonila dječju odjeću, ja sam to nadoknadila dječjom hranom - mješavinama, pireom od krumpira. A odjeću za djecu uvijek sam vraćao kasnije.
A onda su se naše šetnje pretvorile u nešto potpuno neshvatljivo. Susjed je počeo otvoreno tražiti hranu od mene. Znate, to je kad vam susjedi dođu i zatraže sol, čaj, šećer, iako u samoj kući postoji trgovina u prizemlju, a tamo se možete brzo spustiti čak i s bebom u naručju. Tada je čak počela tražiti slatkiše, majonezu, koju mi ni ne jedemo. Stekao sam dojam da mi se jednostavno nametala i tražila izgovor da dođe u posjet. Od starijeg djeteta ostalo nam je puno dobrih skupih igračaka, ali svejedno smo ga kupili. I moja ih je susjeda uvijek tražila da igraju za njenog sina. Daj mi tolokar, pa prostirku, pa bizikub. Čini mi se da sama uopće nije ništa kupila, već je to jednostavno posudila od nas na privremeno korištenje.
Nikad je uopće nisam pozvao da nas posjeti, sama je došla. A ni nas nikad nije pozvala, rekla je da ima staru majku, da je stalno bolesna i da nekako nije dorasla gostima. Pored igračaka i hrane, susjed me počeo tražiti i lijekove. Razumijem da djeca nikad nisu strana, a kad dijete ima temperaturu i kada su ljekarne zatvorene, uvijek možete pomoći i posuditi antipiretik na komšijski način. Ali kad vam dođu i zatraže masti, kapi za nos i druge lijekove, koji, usput rečeno, ne koštaju 50 rubalja, to je već oholost. Uzmi bocu kapi i to je to. Je li ovo u redu? Općenito, svaka majka s djetetom trebala bi imati pribor za prvu pomoć!
Susjeda bi me mogla nazvati u bilo kojem trenutku ili odmah doći i pitati imam li čime hraniti njezino dijete! Počela nas je ispitivati o našim kolicima kad ne idemo u šetnju, jer je puno prikladnije voziti se na njima! Stalno je trebala nešto od mene. Konstantno.
Jednog dana moje je strpljenje jednostavno puklo. Cijela nam se obitelj razboljela i ona zove:
- Doći ću sada k vama na čaj, izmjerite temperaturu da ne zaraze moju
Bila sam šokirana, iskreno. Rekao sam joj da smo svi vrlo zarazni, da imamo vrućicu, kašalj i da ako i ona želi to pokupiti, neka dođe. I bila je uvrijeđena! Nikad nije tražila dopuštenje da dođe, samo je iznijela činjenicu! I to mi je predstavljalo teret. Željela sam se osjećati slobodnom osobom, a ne stalno služiti nekoj imenovanoj djevojci i njenom djetetu, umjesto da uživam u vlastitom majčinstvu.
I na kojem sam ti pitanju. Ova se susjeda ipak odselila, nije bila ovdje već nekoliko godina. Sad joj je majka mrtva, a stan ostaje. I da, da, jučer sam je nazvala od nje! Sretna je objavila da se uskoro seli i doći će nas posjetiti!
Spasite, dragi moji! Molimo savjetujte što učiniti!
Izvorni članak objavljen je ovdje: https://kabluk.me/psihologija/sosedka-reshila-chto-ya-teper-vsegda-budu-ej-pomogat-stoit-li.html
