Mnogi sa sobom nose kamenje i ne žele se oprostiti od njih. To neće uvijek uspjeti.
Ako se u žučnoj kesi nalazi kamen unutar jednog centimetra, tada od njega obično nema štete. Ona tamo leži.
Ako se kamen počne pomicati i provocira bilijarne kolike s bolovima i svim takvim stvarima, tada se kamen oprašta.
Ako kamen veličine jednog centimetra ne šteti i ne želi začepiti žučne kanale, tada ga se može tolerirati i pričekati dok se ne otopi. A u najpovoljnijim uvjetima takav bi se kamen otapao godinu dana. Možete živjeti s njim godinu dana.
Da je kamen u žučnoj kesi bio velik dva centimetra, tada bi se pod najuspješnijim stjecajem okolnosti otapao dvije godine. Vjerojatno bismo s njim živjeli dvije godine. Štoviše, velika je vjerojatnost da će veliki kamen nešto začepiti. Previše je nespretan.
Ali postoji još jedna kvaka. Što dulje velik kamen leži u žučnoj kesi, to je veći rizik od razvoja raka žučne kese. Tako je uređen on, naš žučni mjehur. Veliki kamen uzrokuje da ponovno izraste zloćudni tumor.
S kamenom veličine dva centimetra, rizik od raka žučne kese povećava se 2,4 puta.
S kamenom veličine tri centimetra, rizik od razvoja raka žučnog mjehura povećava se 10 puta.
Više nije cool. Pa, to jest, mogli smo se sabrati i čekati tri godine da se kamen otopi, ali rak ne spava i može nas pobijediti za to vrijeme.
A čak i više ili manje veliki kamenčići mogu organizirati prepad. Jeste li čuli za rane na ležanju kod bolesnika vezanih za krevet? Ista se priča događa u žučnom mjehuru.
Valjani kamen ne skuplja mahovine. Odnosno, krv ne ulazi u zid žučnog mjehura ako na njemu leži kamen.
Ako se jako potrudite, zid žučnog mjehura će se raspasti i kamen će ispasti. U želucu. Ponekad kamen padne kroz preljev u crijeva i može izaći. To je smiješno. Samo za vlasnika kamena to obično ne završava baš najbolje.
Uzgajate li još uvijek kamenje? Ovo više nije moderno.
