Većina ljudi na našem planetu ima uobičajeni herpes. Češće se pojavljuje na usnama ili nosu i brzo prolazi. Ali postoje slučajevi kada virus ulazi dublje i zaranja ravno u krvotok.
Nekad su mislili da je to rijetko. Još sredinom prošlog stoljeća herpes je pronađen u krvi dojenčadi. Čini se da djeca nisu puno patila, ali virus je plutao u njima i mogao se naseliti bilo gdje.
Tada su smislili PCR i pronašli herpes u krvi otprilike svakog trećeg djeteta s mjehurićima u ustima.
Isto je vrijedilo i za svaku petu odraslu osobu s herpesom na usni. Štoviše, sve se to dogodilo kod ljudi s normalnim imunitetom.
Iznenađujuće, plivajući u našoj krvi, virus herpes simplex iz nekog razloga obično ne uzrokuje masivnu infekciju.
Postoji nekoliko objašnjenja ove činjenice.
Prvo, PCR je vrlo osjetljiva metoda. Grubo govoreći, možete otkriti jedan dio DNA koji pripada virusu usamljeniku. Sjetite se priče o zarazna doza virusa s covidom? Tamo je, da bi se razboljela, trebala cijela gomila virusa. Dakle, u slučaju herpesa u krvi postoji virus, ali to nije dovoljno.
Drugo, virus se može zaraziti, ali ne i razmnožiti. To je poznata činjenica. Treba mu neka vrsta posebnog okruženja za razmnožavanje. Dogodi se da se virusi samo rasipaju našim stanicama kao u odvojenim sobama u stambenoj zgradi i tamo mirno sjede.
Treće, virusi herpesa razlikuju se po svojoj agresivnosti i ne želi svaki od nas rat.
Pa, i na kraju, sjećaju se našeg imuniteta, koji u principu u bilo kojoj fazi može zaustaviti ovo bijesanje.
Ispada da širenje herpesa kroz krv u tijelu može biti, ali to se rijetko događa. Ako se to dogodi, onda kod vrlo ozbiljno bolesnih ljudi. A onda ova infekcija loše završava.
Kako to spriječiti - nitko ne zna. Bolje da se ne zarazite. Pokušana su cjepiva za herpes simplex, ali djeluju vrlo loše. Sva nada nada se svijesti nositelja druge opcije, koji bi mogli trošiti novac na drogu i ne zaražavati svoje najmilije.
