Ljudi su ludi za deksametazonom jer vjeruju da on štedi teški tijek virusne upale pluća. Istina, ljudi ne sumnjaju da stvarno lude od deksametazona.
Prije sedamdeset godina veterinari su rekli da su antibiotici i steroidi promijenili veterinu.
Sada ljudi prazne police ljekarni i perforiraju svoja meka mjesta istim lijekovima. Ne pada li vam na pamet zašto se ova poznata izreka pripisuje veterinarima, a ne liječnicima? To je zato što životinje imaju jednostavniji mozak. Ne pokazuju nikakve nuspojave.
Činjenica je da kod ljudi glukokortikoidi poput deksametazona vrlo često uzrokuju promjene u psihi.
Kažete da vam šećer u krvi raste zbog hormona, a liječnik preporučuje praćenje vaše težine. Jesu li zatraženi da pratite svoje raspoloženje?
Glukokortikoidi utječu na raspoloženje. U 30% bolesnih ljudi raspoloženje može naglo skočiti. To se naziva hipomanija. Osjećaju se dobro, neprestano čavrljaju i vrlo malo spavaju.
Cool? Nije cool! Jer je to blisko psihozi, odnosno ludilu. Uz to, uz maniju se uvijek krije i depresija. Javlja se u oko 10% ljudi koji uzimaju glukokortikoide. A ponekad se objese od depresije.
Sva ta sramota obično započinje u prva 3 dana od početka unosa hormona.
Ponekad ljudi stvarno polude i završe s psihozom u psihijatrijskoj bolnici.
Otprilike 1% ljudi čak ima i takozvanu steroidnu demenciju, kada im glava prestane raditi. Tada se morate oporavljati godinu dana.
Sad zamislite da li se učinak glukokortikoida u virusnoj upali pluća objašnjava učinkom lijeka na raspoloženje? Možda ljudi nisu tako dobri? Samo polude?
Ukratko, osim težine i šećera u krvi tijekom uzimanja glukokortikoida, treba pratiti i nagli skok raspoloženja, česti govor i nesanicu. Ovo je loš znak. U roku od jednog tjedna morate se na to požaliti liječniku, a možda čak i psihijatru.
