To nije moja ideja. Čitatelj me naučio. Ispada da neki ljudi vjeruju da su aterosklerotski plakovi stvrdnuta žuč. A ako ga otopite, pločice će se skinuti. Duhovit? Nije ta riječ!
Sad ću pokušati shvatiti odakle raste ova hereza.
Žuč se može povezati s aterosklerozom kroz kolesterol.
Žuč sadrži takozvane žučne kiseline. Pomažu nam u probavi masti. Kolesterol je dio žučnih kiselina.
Jetra uzima kolesterol iz krvi i od njega stvara žučne kiseline. Žučne kiseline izlučuju se u žuči. Zbog toga se u žučnoj kesi ponekad nalaze kolesterolski kamenci.
Žučne kiseline ulaze u crijeva, pomažu u probavi masti, a zatim se iz crijeva apsorbiraju u krvotok i ponovo ulaze u jetru. To je normalan tok stvari.
Bila je takva priča s glodavcima i drugim zečevima. Kad su znanstvenici proučavali aterosklerozu, tada su, kao što se i očekivalo, eksperimentirali na malim životinjama.
Životinje su hranjene masnom hranom i čekale su pojavu ateroskleroze. Ali njega nije bilo.
Pokazalo se da glodavci vrlo učinkovito uklanjaju kolesterol žučnim kiselinama.
Zečja jetra uzimala je kolesterol iz krvi, stvarala od njega žučne kiseline, ulijevala tu materiju u crijeva, a crijeva su zauzvrat odbijala usisati te žučne kiseline. Tako je kolesterol otišao ravno u otpad. Vrlo učinkovit.
A onda su znanstvenici shvatili da ako vezujete žučne kiseline u crijevima osobe, tada će razina kolesterola u krvi pasti.
Ovo je sirova metoda. Ali djeluje. Ako osoba ima bilo kakav nasljedni metabolički poremećaj s visokim kolesterolom, tada možete pokušati.
Ispada da se u životu rješenje problema pokazalo ne manje elegantnim nego u onoj priči o čvrstoj žuči u žilama.
Jeste li čuli za ovo?
