Svi mi, prije ili kasnije, naletimo na ljude kojima nedostaje empatije. Ova komunikacija može prouzročiti osjećaj bijesa, frustracije, pa čak i izdaje, posebno kada nam je prijeko potrebna podrška. Ti su osjećaji još teži i bolniji kada smo u vezi s nekim tko se ne može postaviti na naše mjesto. Također je neugodno kad su takvi ljudi naši prijatelji ili članovi obitelji i moramo ih redovito kontaktirati.
Zašto nam nedostaje empatije
Da bismo iskusili empatiju, moramo stupiti u kontakt sa svojim osjećajima. Ljude kojima nedostaje empatije često su odgajali "hladni" roditelji u obiteljima gdje su izbjegavali pokazivati osjećaje, pa čak i osuđivali druge zbog njihovih osjećaja.
Kao rezultat toga, od samog početka svog života naučili su blokirati svoje osjećaje do te mjere da su zatvorili svoja srca. Takvi ljudi imaju poteškoća u ostvarivanju i izražavanju vlastitih osjećaja. Naravno, oni jednostavno nisu u stanju iskusiti osjećaje drugih ljudi i postaviti se na svoje mjesto.
Neempatični ljudi gube samilost, ljubav prema sebi i odvajaju se od svog istinskog ja. Svojevrsni zaštitni mehanizam stupa u rad i učvršćuje se, jer empatija znači potreba da stupite u kontakt sa svojim osjećajima i osjećajima, uključujući bol, bijes, razočaranje.
Zašto je nedostatak empatije loš
Nedostatak empatije postaje glavna prepreka stvaranju skladnih odnosa. "Ja" i "drugi" dvije su stvarnosti koje se međusobno nadopunjuju i definiraju.
Suradnja s drugim ljudima postala je jedan od ključnih trenutaka koji je omogućio čovjeku da se odvoji od prirode i stvori suvremene civilizacije. Nedostatak empatije ograničava mogućnosti za bogat i zanimljiv život povezan sa suradnjom na poslu i jednostavnom ljudskom komunikacijom.
Neki ljudi nisu ni svjesni da nisu empatični, pa ih vrijedi podsjetiti da pokažu malo više nježnosti i empatije u komunikaciji.
5 znakova da biste trebali biti pažljiviji prema osjećajima drugih ljudi
1. Pretjerano fokusiranje na sebe
To je osobina koja često prolazi nezapaženo i ne prepoznaje se kao nešto negativno. Na primjer, netko vam kaže o svom problemu, a vi objasnite kako ste riješili sličan problem. Ili je čovjeku teško nešto učiniti, a vi govorite o vlastitim kvalitetama koje ste mogli pokazati u takvim situacijama.
Sve je to jasan znak nedostatka empatije, jer kada ona postoji, osoba pokušava sagledati situaciju iz perspektive druge osobe, a ne iz vlastitog „zvonika“.
2. Nedostatak takta i gruba neposrednost
Vrlo je tanka i jedva primjetna granica između iskrenosti, izravnosti, otvorenosti i bezobrazluka, netaktičnosti, bezobzirnosti. Postoje ljudi koji se ponose sposobnošću da govore otvoreno i izravno. U stvarnom životu ovaj oblik komunikacije može biti grub, povrijedljiv i nasilan prema drugima.
U okvirima žive ljudske komunikacije od velike je važnosti i osobnost sugovornika i odnos s njim. Nema ničega dobrog u tome što srušite svoju takozvanu individualnost na drugoga, vrijeđate ga i dovodite u neugodan položaj.
3. Nametanje svoje vizije i društvenih stereotipa
Stereotipi su strani istinskoj empatiji. Sklonost generaliziranju i pojednostavljivanju tuđih osobina samo je znak nemogućnosti da se drugi vidi u njegovoj cjelovitosti, različitosti, individualnosti. Empatija podrazumijeva otvorenost i prihvaćanje svijeta druge osobe, uključujući njegove nedostatke i karakteristike.
Ne morate ih sami razumjeti i prihvatiti. Dovoljno je ne osuđivati i poštivati potrebu druge osobe da bude ono što želi, bez nametanja svoje ideje o tome što trebate biti sa svog stajališta.
4. Širenje glasina i upuštanje u tračeve
Ogovaranje je nepoštovanje ljudi o kojima se radi. Kada razgovaramo o drugim ljudima, pokazujemo nedostatak poštovanja prema njihovoj privatnosti. Širenje informacija o drugoj osobi, bilo iz znatiželje, zavisti ili dosade, jednako je iskorištavanju da biste potaknuli vlastiti ego.
Ogovaranje je psihološka igra koja izaziva ovisnost. Svatko od nas svoj odraz vidi u osobi o kojoj se razgovara. Ogovarajući druge, saznajemo što bi drugi mogli misliti o nama kad bi znali za naše slabosti i pogreške. Ogovaranje služi samo za zadovoljavanje dječje sebičnosti, jačanje samopoštovanja, a narušavajući ugled drugih.
5. Korisnost prema ljudima
Korisnost se izražava u ponašanju kada osoba pokušava druge pretvoriti u alate koji joj omogućuju postizanje vlastitih ciljeva ili zadovoljenje njegovih potreba. U drugim se slučajevima radi o procjeni drugih na temelju njihove korisnosti u postizanju društvenih ciljeva, na primjer na poslu. Drugim riječima, to je komunikacija s ljudima radi njihove upotrebe u neku svrhu.
Svaka je osoba vrijedna samo svojim postojanjem, a ne kao netko tko je sposoban obavljati neku funkciju. Svi smo iste vrste i svi zaslužujemo isto poštovanje i pažnju drugih ljudi.
Izvori: nospensees.fr, exploringyourmind.com, lifehack.org
