Pa... ako malo razmislite, mogu.
Počelo je s činjenicom da su mi rekli kako nekome bubrezi padaju i tuku o zdjelične kosti. Sigurno ne padaju tako, ali mogu se i razboljeti.
Općenito, nefroptoza je opisana u trinaestom stoljeću. Ne mogu zamisliti kako je bilo, ali općenito se vjeruje da je to bilo tada.
Ovdje treba krenuti od samog početka. Naši bubrezi nisu smješteni u želucu. Leže u retroperitonealnom prostoru. Odnosno, desno i lijevo od kralježnice. Oni su tamo obavijeni masnoćom i ovješeni u njoj poput koštica breskve unutar breskve.
Jeste li ikad vidjeli kako koštice ispadaju s breskvi tijekom pranja? To se vjerojatno događa, ali rijetko.
To se događa s nefroptozom, ali rijetko. To je potrebno da bi osoba odrasla, postala odrasla i onda odjednom izgubila toliko kilograma koliko nikada nije smršavjela. A njegovi veliki odrasli bubrezi izgubili bi uporište. Jer ih podržava masnoća.
Kod takvih ljudi u ležećem položaju bubrezi sjede na svom mjestu, a u stojećem se spuštaju. Ako padnu za više od 5 centimetara, tada se to svečano naziva nefroptoza.
A sada, ako masnoće više nema, bubrezi počinju puzati prema zdjelici. Neki kažu da ih tamo čak mogu i dotaknuti.
Sve bi bilo u redu, ali bubreg je vezan za krvne žile i mokraćovod.
Ako je bubrežna arterija stegnuta, tada bubreg možda neće imati dovoljno krvi i boli kao što srce boli od začepljenih koronarnih arterija. U teoriji, u takvoj je situaciji bubreg mogao istrunuti i otpasti.
Srećom, čak i prije nego što bubreg padne, vlasnik bubrega srušit će se od boli i bubreg će se vratiti na svoje pravo mjesto. Tako je sve regulirano.
Mnogo češće postoje problemi ne sa stezanjem arterije, već sa pregibom uretera. Mokraća neće izaći iz bubrega, a bubreg će boljeti. Boli na isti način kao i kod kamenja.
Sve ovo zvuči jezivo, ali je rijetko. Problem je u tome što se to obično događa kod žena, a obično u dobi između 20 i 40 godina. Hipohondrija je vrlo česta u ovoj skupini. Često ih boli trbuh. I to je nešto izuzetno teško razlikovati od nefroptoze.
Nefroptoza, koja boli, toliko je rijetka da je svojedobno nazivana izmišljenom bolešću.
Također je važno da se za dijagnozu koriste složene rendgenske metode. Dijagnoza se ne može postaviti uobičajenim ultrazvučnim skeniranjem.
Dakle, ove su žene bolesne iz nepoznatog razloga i to jako dugo. Dobro je ako kirurg pogodi da ih bol kotrlja stojeći. A ako su same žene već puno pročitale o nefroptozi, onda mogu i nadoknaditi zbog svoje dijagnoze.
I tako sjedim i razmišljam: "Zašto ovo sada pišem?" Bi li bilo bolje ne znati za to?
