Mustafa je odgojen od ranog djetinjstva kao budući vladar Osmanskog carstva.
I ostatak Sulejmanove šehzade sanjao je o prijestolju, ali nitko od njih nije poduzeo korake prema osvajanju prijestolja.
Bayezid je imao brzopleti karakter i više puta je srušio gnjev suverena na glavu.
Navikao je na to da njegovi roditelji u svemu podržavaju Selima, a mogao je samo ponizno sagnuti glavu.
Bayezid je znao da je najudaljeniji od prijestolja, pa je u svemu pokušao podržati Mustafu.
Mustafa je posjedovao sve osobine budućeg vladara, ali je otac neprestano bio nezadovoljan njime, a često se ono što je oprošteno ostalima, Mustafa nije mogao izvući s takvim pogreškama.
Ljubav ljudi i janjičari bili su mu glavni adut, ali Mustafa se nije usudio iskoristiti je u punoj snazi. Bio je odan suverenu i htio je zasjesti na prijestolje u skladu sa zakonom.
Bajazid, međutim, nije bio toliko predan ocu i nije podigao ustanak iz samo jednog razloga - nije imao takvu podršku janjičara kao Mustafa, što znači da su šanse za uspon na prijestolje zanemarive.
Kao što je Bajezid jednom rekao svom sluzi Lali:
- Ponekad pomislim što bih radio da sam na mjestu svog brata. Da imam podršku ljudi i janičara poput Mustafe, ne bih bio toliko strpljiv.
Vidjevši zbunjenost sluge, dodao je:
- Znaš moju vruću narav.
Bayezid je volio svog oca, ali jedva da je počeo podnositi stalne napade. I prvom prilikom bih pobudio sve janjičare i napravio puč.
