Nakon pogubljenja Mustafe, u vojnom kampu janjičari su počeli zahtijevati krv Rustem-paše. A da bi spasio život, Rustem-paša bio je prisiljen sramotno pobjeći u glavni grad, iako ga je prije toga suveren uspio degradirati.
U palači su svi s nestrpljenjem iščekivali vijesti iz logora - kakvu je odluku suveren donio u odnosu na Shehzade Mustafu.
Rustem-paša, po dolasku u palaču, pozvao je Mihrimah i Khyurrem, sultana, u svoj ured. I rekao im je da je stigao s dobrim vijestima - gospodar je pogubio šehzade.
Mihrimah nije slušala ništa drugo i šutke je napustila ured i već u haremu pred svima, plativši, sjela na pod.
Vjerojatno je više kriva za smaknuće svog brata, jer je upravo Mikhrimah ukrala Mustafin pečat, a bez ovog pečata pismo ne bi imalo učinka. Mihrimah je znala da je spletka koju su pokrenule njezina majka i mužić dovela do smrti njezina brata, ali i sama se dobrovoljno javila da im pomogne. A nakon izvršenja pogubljenja, "pustila joj je slinjenje" pred očima cijelog harema.
Za Bayazida je vijest o pogubljenju došla kao udarac. Iskreno je volio svog brata i vjerovao u njegovu odanost.
Fatma - sultan i Gulfem požurili su za sve okriviti Kjurrema i Rustema. Obje su žene bile velikodušne na riječi i uvrede.
Fatma ih je nazivala prljavim šakalima, a Bayazid se solidarisao s njom, on je, kao i svi drugi, bio siguran da su njegova majka i Rustem imali ruku u smaknuću Shehzadea.
Ali, Alexandra Anastasia Lisowska odgovorila je:
- Kriviš me za pogubljenje Mustafe. Vjerujte mi, jednako sam rastužena zbog ove vijesti. A ako želite znati zašto je šehzade pogubljen, pitajte vladara o tome kad stigne.
Alexandra Anastasia Lisowska zna da se nitko neće usuditi prići Sulejmanu s ovim pitanjem. Napokon, svi znaju da se o naredbama nadređenog ne raspravlja.
